Upute za autore


UPUTE ZA SAŽETAK I PREZENTACIJU

Naslov

Naslov je skup riječi i pojmova koji opisuju sadržaj teme ili članka ali koji je toliko kratak da se više ne može skratiti. Naslov mora sa što manje riječi točno opisati sadržaj rada ili članka. Točnost je bitna radi naknadne obradbe članka u indeksima i sažecima, gdje će se prema naslovu članci svrstavati u znanstvena područja i potpodručja. Naslov će ući i u računalske baze podataka, iz kojih će se zatim pri traženju pojavljivati kao temeljna obavijest o objavljenome članku. Bitna je kratkoća jer se tako štedi vrijeme i prostor. U naslovu se ne smiju upotrebljavati skraćenice, kemijske formule, zaštićeni nazivi (umjesto generičkih) niti specijalizirani, stručni medicinski izrazi (žargon).

  • Skraćenice

Sa skraćenicama teškoće češće nastaju pri računalnoj obradi podataka. Upotreba skraćenica je u dvojbi između potrebe da znanstveni tekst bude jasan i da bude kratak. Dobro je ipak prikloniti se bitnijem od tih zahtjeva – jasnoći. Zato se treba služiti sa što manje skraćenica. Pri tome će nam koristiti jednostavno pravilo: kad se skraćenica spominje prvi put valja ispisati cio izraz, a skraćrnicu navesti u zagradi. Nakon toga se skraćenica može navoditi u preostalome tekstu. To ne vrijedi za standardne skraćenice mjernih jedinica kao što je metar, gram, itd.

Opća su pravila.

1. Skraćenice nikada ne treba navoditi u naslovu, budući da je naslov najupotrebljavaniji dio članka i ulazi u baze podataka. Skra¬ćenica u naslovu može izazvati teškoće čak i kad je uobičajena, posebno pri svrstavanju članka u područja prema predmetu i ključnim riječima. To više što se s vremenom skraćenice mogu promijeniti, te će stoga biti otežano pronalaženje članka u indeksima prema skraćenici, koja je prije stanovitog vremena bila standardna.

2. Skraćenice treba izbjegavati i u sažetku članka. Razlozi su isti kao i za naslov. Ako je to zbog dužine, a radi kraćenja potrebno, treba postupiti kako je gore spomenuto: prvi put ispisati cio izraz i u zagradi skraćenicu. Valja uvijek imati na umu da se u sekundarnim publikacijama sažetak pojavljuje bez preostaloga teksta članka.

3. Nema smisla skraćivati naziv ili izraz koji se rabi svega nekoliko puta, ali ima smisla kad je koji naziv ili pojam predugačak.

  • Žargon

Ovdje se pod žargonom misli na posebne medicinske stručne i specijalizirane izraze što se rabe u pojedinim strukama ili zanimanjima. U znanstvenome štivu povremeno to treba primijeniti (npr. specijalizirano nazivlje), ali se ne bi smjelo dogoditi da štivo bude napisano tako razumije samo najuži krug stručnjaka iz stanovita znanstvenog područja.Ako se uvodi koji specijalizirani naziv, treba ga, prvi put kad se spominje, svakako objasniti. Dobro je inače aparaturu, tehnički, laboratorijski, i radni žargon pretvoriti u općenito razumljive riječi. Nije uputno a niti razumljivo upotrebljvati kako u naslovu, tako u sažetku i tekstu, upotrebljavati fonetski kroatizirani najčešće iz engleskog) naziv novoga uređaja, pribora ili postupka

Ovdje je dobro pripomenuti da je autor odgovoran za navođenje novih naziva i uvođenje novog nazivlja, kao i za to, da prikladno rabi izraze za posebne mjerne jedinice, tvari i biljke, životinje, dijelove tijela, osobito ako o tome postoje međunarodni dogovori.

Autor (i)

Ispod naslova znanstvenoga članka navode se imena istraživača koji su izradili istraživanje i smatraju se autorima članka. U biomedicini postoje točno određena pravila prema kojima se određuje tko može biti autor članka i čije se ime pojavljuje ispod naslova, a tko istraživač koji je pridonio istraživanju, ali ne može se smatrati autorom (engl. contributor).

Uz popis autora, ispod naslova, navode se i ustanove u kojima su radili u vrijeme izvedbe istraživanja opisana u članku.

Najbolje je da prvi autor bude onaj tko je najviše pridonio,najviše radio i napisao rad. Ako je nekolikoistraživača podjednako pridonijelo rezultatu istraživanja, imena im se mogu poredati po abecedi. Zapaža se sve više da stariji, već afirmirani stručnjaci, radi priznanja i poticanja, ponude mladim kolegama da budu prvi u slijedu autora. To može biti dobro ako se uz to mlađi kolege uče pisanju članaka i time stječu iskustvo. Obično, naime, prvi autor piše rukopis članka, a drugi mu pomažu.

Sažetak

Sažetak je koncizan i točan prikaz članka. Sadržaj članka mora biti potpuno razumljiv i treba omogućiti čitaocu da ocijeni je li članak za njega interesantan. Sažetak treba biti takav da se bez prerađivanja može upotrijebiti u sekundarnom časopisu.

Sažetak treba imati: opći prikaz teme i/ili svrhu rada, metodologija i/ili materijali, rezultati (navesti numeričke podatke kada je moguće), zaključke. Treba izbjegavati ponavljanje naslova u sažetku. Sažetak optimalno ima oko 250 riječi (maksimalno 2500 karaktera).Engleski sažetak (Abstract, Summary) odgovarajući hrvatskom. Sažetak treba biti na korektnom engleskom jeziku. Kao pomoć može poslužiti kompjutor (Tools, Spelling and Grammar, Language). Na engleski treba prevesti po mogućnosti onaj komu je to materinji jezik, ili tko je dulje boravio u Engleskoj ili SAD, najbolje ako je to stručnjak za to znanstveno područje ili specijalnost.

Struktura sažetka treba sadržavati:

Uvod (Introduction, Background). Uvod je kratak i jasan prikaz biti problema i svrhe istraživanja. Kratko se spominju radovi koji su u izravnoj vezi s problemom što ga prikazuje članak.

Cilj , Svrha (Aim, Purpose). Cilj sadrži kratak opis svrhe istraživanja.

Bolesnici i metode (Patients and Methods) ili Materijal i metode (Material and Methods). Metode se prikazuju kratko, ali dovoljno da se omogući ponavljanje opisanog istraživanja. Poznate se metode ne opisuju, za metode iz literature navodi se izvorni literaturni podatak. Lijekovi se navode generičkim imenom. Uređaje kojima se radilo treba navesti, navodeći u zagradi naziv i adresu proizvođača. Metode se prikazuju tako da čitatelju omoguće ponavljanje opisanoga istraživanja. Ako se navode lijekovi, rabe se njihova generička imena (u zagradi se može navesti njihovo tvorničko ime). Za pokuse na ljudima treba navesti jesu li provedeni u skladu s etičkim načelima. Potrebno je navesti kriterije izbora odnosno isključivanja bolesnika iz pokusne skupine. Također treba navesti primjenjene statstičke metode.

Rezultati (Results). U raspravi se tumače dobiveni rezultati i uspoređuju s postojećim spoznajama na tom području. Rezultate treba prikazati jasno, logički i precizno, a njihovu značajnost dokazati odgovarajućim statističkim metodama.

Rasprava (Discussion). Svrha rasprave jest tumačenje rezultata i njihova usporedba s postojećim značajnijim spoznajama na tom području iz čega mogu proizaći jasni zaključci.

Zaključak ili zaključci (Conclusion/s). Moraju odgovoriti postavljenom cilju rada. I trebaju dati kratku i jasnu poruku.

Ključne riječi

Ključne riječi su bitne za brzu identifikaciju i klasifikaciju sadržaja rada To trebaju biti najvažnije riječi koje opisuju temu ili istraživanje u članku Ispod teksta hrvatskog odnosno engleskog sažetka valja napisati 3-10 ključnih riječi (poželjno je da bude do 5 riječi). U pravilu treba kao ključne riječi rabiti glavne natuknice (MeSH) iz lndex Medicusa( Medline/Pubmed).

Dijaprojekcije

Dijapozitivi moraju biti takvi da ih se može brzo pročitati; jednostavni i bez mnogo potankosti. Prikladan će dijapozitiv sadržavati jednu bitnu poruku, kojom se potkrepljuje predavanje. Na dijapozitivu ilustracije treba pojednostavniti. Dodatne se informacije mogu dati usmeno. Dobro je svakom dijapozitivu pridodati sliku.

Na dijapozitivima valja izbjegavati tablice; upotrijebljavaju se samo ako se rezultati ne mogu prikazati na crtežu ili grafikonu. Tablice ne bi smjele imati više od 20 do 25 podataka (riječi i brojaka). Ne koristiti previše animacije unutar dijapozitiva. Sve što je na dijapozitivu mora biti vidljivo i čitljivo iz najudaljenijega dijela predavaonice.

Vrijeme i broj dijaprojekcija

Svaka dijaprojekcija iziskuje bar minutu vremena da se prikaže i objasni, često i više. Tko naslaže 10 ili više dijapozitiva za desetominutno predavanje, može unaprijed biti siguran da ih sve neće dospjeti prikazati. Za predavanje od 10 minuta preporuke su: Naslov 1 dia; Uvod , trajanje 2 min, 2-3 dia; Materijal i metode, trajanje 2-3 min, 2-3 dia; Rezultati; trajanje 3 min, 2-3 dia; Zaključak, trajanje 2 min, 2-3 dia. Ukupno trajanje oko 10 min, 9 do 13 diaprojekcija.

Oprema dijaprojekcija

«Landscape» orjentacija dijaprojekcije.Izbjegavati sadržaj u «Portret» Tekst i event. crteži neka budu tamni na svjetloj podlozi. Crni tekst i ilustracije na bijeloj podlozi vidljivi su i onda ako je predavaona poluosvjetljena ! Tada se vidi i predavač i projekcija, a auditorij može nešto i zabilježiti.

Slova: Arial, 18-28 punkta; non-serif fontovi bolje se čitaju ! Izbjegavati kombinacije crvenog i zelenog, i kao tekst i kao podlogu. Naslovi na dijaprojekciji 32-36 punkta. U jednom horizontalnom retku (font 24) do 10 riječi., Na jednom dijapozitivu do 10 redaka. Umjesto podvlačenja riječi u tekstu upotrijebiti kurziv (Italic ).

Ne upotrebljavati više od 2-3 vrste fonta u prezentaciji. Po mogućnosti izbjegavati kratice s puno slova, kratice posebno engleske, mnogima su nerazumljive. Ako je fotografija na projekciji, preporučljiva je crna podloga. Dvodimenzionalne prikaze podataka ne treba prikazivati u trodimenzionalnim grafikonima.

Savjeti predavaču

Projekcije valja složiti po redu. Pogreške u slijedu i položaju uzrokuju mučne zastoje, remete ritam predavanja i odvraćaju pozornost. Predavačeva je dužnost da se o tome pobrine! Ne valja na početku predavanja ugasiti svjetlo i zatim slušatelje obasuti nizom dijapozitiva; u mraku predavač gubi dodir sa slušateljima, bolji je polumrak .

Dijapozitivi odvraćaju pozornost slušatelja od predavača. Pri prikazivanju dijapozitiva predavač ne smije odvraćati glavu od slušatelja. Ako to ipak mora, neka se sjeti jednostavnoga pravila da treba prestati govoriti čim okrene glavu od slušatelja. Neumjesno je čitati sadržaj dijapozitiva zajedno sa slušateljima. Budući da dijapozitivi služe ilustriranju izlaganja, nema smisla jedan dijapozitiv prikazivati, a istodobno govoriti o nečem drugom. Oni moraju biti usklađeni s bilješkama i slijedom predavanja.

Preporučljivo je da predavač svoju projekciju ranije pregleda u dvorani u kojoj će predavati. Tako će se lakše snaći s rukovanjem aparaturom i mikrofonom kako bi samo izlaganje i nastup išli bez iznenađenja i poteškoća.